Šta Biblija kaže o davanju Crkvi?

Šta Biblija kaže o davanju Crkvi?
Judy Hall

Verovatno smo svi čuli ove uobičajene pritužbe i pitanja: Crkve danas brinu samo o novcu. Previše je zloupotreba crkvenih fondova. Zašto da dam? Kako da znam da će novac otići u dobre svrhe?

Neke crkve često govore i traže novac. Većina ih prikuplja sedmično kao dio redovnog bogosluženja. Međutim, neke crkve ne primaju formalne ponude. Umjesto toga, oni postavljaju kutije za ponude diskretno u zgradu, a teme o novcu spominju se samo kada se učenje u Bibliji bavi tim pitanjima.

Vidi_takođe: Poređenje Deset zapovesti

Dakle, šta tačno Biblija kaže o davanju? Budući da je novac vrlo osjetljivo područje za većinu ljudi, odvojimo malo vremena za istraživanje.

Davanjem pokazuje da je Gospodar naših života.

Prvo i najvažnije, Bog želi da dajemo jer to pokazuje da prepoznajemo da je on zaista Gospodar naših života.

Svaki dobar i savršen dar je odozgo, koji silazi od Oca nebeskih svjetala, koji se ne mijenja kao senke koje se mijenjaju.Jakovljeva 1:17, NIV)

Sve što posjedujemo i sve što imamo dolazi od Boga. Dakle, kada dajemo, jednostavno mu ponudimo mali dio obilja koje nam je već dao.

Darivanje je izraz naše zahvalnosti i hvale Bogu. Dolazi iz srca obožavanja koje priznaje da sve što imamo i dajemo već pripada Gospodu.

Vidi_takođe: Naučite biblijsko značenje brojeva

Bog je naložio StaromZavjetni vjernici da daju desetinu, odnosno desetinu jer je ovih deset posto predstavljalo prvi, najvažniji dio svega što su imali. Novi zavet ne predlaže određeni procenat za davanje, već jednostavno kaže da svako daje „u skladu sa svojim prihodima“.

Vjernici treba da daju prema svojim prihodima.

Svakog prvog dana u sedmici, svako od vas treba da odvoji svotu novca u skladu sa svojim prihodima, da ga uštedi, tako da kada ja dođem, ne morate vršiti naplatu. (1. Korinćanima 16:2, NIV)

Obratite pažnju da je prinos odložen prvog dana u sedmici. Kada smo spremni da vratimo prvi deo našeg bogatstva Bogu, tada Bog zna da ima naša srca. On zna da smo potpuno predani u povjerenju i poslušnosti našem Spasitelju.

Blagoslovljeni smo kada dajemo.

... prisjećajući se riječi koje je sam Gospodin Isus rekao: 'Blaženije je davati nego primati.' (Dela 20:35, NIV)

Bog želi da dajemo jer zna da ćemo biti blagoslovljeni kada velikodušno dajemo njemu i drugima. Davanje je paradoksalni princip kraljevstva – donosi više blagoslova davaocu nego primaocu.

Kada dajemo besplatno Bogu, besplatno primamo od Boga.

Dajte, i dat će vam se. Dobra mera, stisnuta, protresena i pregažena, izliće vam se u krilo. Jer s mjerom koju koristite, to će bitiodmjereno vama. (Luka 6:38, NIV) Jedan čovjek daje besplatno, a dobiva još više; drugi neopravdano zadržava, ali dolazi do siromaštva. (Priče Salamunove 11:24, NIV)

Bog obećava da će nas blagosloviti više od onoga što dajemo, kao i prema mjeri koju koristimo da dajemo. Ali, ako se suzdržavamo od davanja škrtim srcem, sprečavamo Boga da blagoslovi naše živote.

Vjernici treba da traže Boga, a ne legalističko pravilo o tome koliko da daju.

Svaki čovjek treba dati ono što je odlučio u svom srcu dati, ne nevoljko ili pod prisilom, jer Bog voli veselog davaoca. (2. Korinćanima 9:7, NIV)

Davanje treba da bude radostan izraz zahvalnosti Bogu iz srca, a ne legalistička obaveza.

Vrijednost naše ponude nije određena koliko dajemo, već kako dajemo.

U ovoj priči o prinošenju udovice nalazimo najmanje tri važna ključa za davanje:

Isus je sjeo nasuprot mjesta gdje su prinosi stavljeni i gledao mnoštvo kako stavlja svoj novac u hramsku riznicu. Mnogi bogati ljudi bacali su velike količine. Ali došla je siromašna udovica i stavila dva vrlo mala bakrena novčića, vrijedna samo djelić penija. Pozvavši k sebi svoje učenike, Isus je rekao: "Istinu vam kažem, ova jadna udovica stavila je više u riznicu od svih ostalih. Svi su dali od svog bogatstva; a ona je, iz svog siromaštva, stavila sve - sve što je imalaživjeti dalje." (Marko 12:41-44, NIV)

Bog cijeni naše prinose drugačije od ljudi.

  1. U Božjim očima vrijednost prinosa nije određena njenim Odlomak kaže da su bogati davali velike iznose, ali je udovičin "djelić penija" bio mnogo veće vrijednosti jer je dala sve što je imala. Bila je to skupa žrtva. Obratite pažnju da Isus nije rekao da je uložila više od bilo koje od ostalih; rekao je da je stavila više od svih ostalih.

Naš stav u davanju je važan Bogu.

  1. Tekst kaže da je Isus "gledao narod kako stavlja svoj novac u hramsku riznicu." Isus je posmatrao ljude dok su davali svoje prinose, a gleda nas i danas dok dajemo. Ako dajemo da nas vide ljudi ili sa škrtim srcem prema Bogu, naša ponuda gubi svoju vrijednost. Isusa više zanima i impresionira kako dajemo nego šta dajemo.
    1. Vidimo ovo isti princip u priči o Kajinu i Abelu.Bog je procenio Kajinove i Abelove ponude. Abelova ponuda bila je ugodna u Božjim očima, ali on je odbio Kajinovu. Umjesto da daje Bogu iz zahvalnosti i obožavanja, Kajin je predstavio svoju ponudu na način koji nije bio zadovoljan Bogu. Možda se nadao da će dobiti posebno priznanje. Cain je znao pravu stvar, ali nije to učinio. Bog je čak dao Kajinu priliku da ispravi stvari, ali je on to odbio.
    2. Bog gleda šta i kako dajemo. Bog ne brine samo o kvaliteti naših darova za njega, već i o stavu u našim srcima dok ih nudimo.

Bog ne želi da se previše brinemo o kako se troši naša ponuda.

  1. U vrijeme kada je Isus promatrao žrtvu ove udovice, hramskom riznicom su upravljali pokvareni vjerski vođe tog dana. Ipak, Isus nigdje u ovoj priči nije spomenuo da udovica nije trebala dati u hram.

Iako bismo trebali učiniti sve što možemo da osiguramo da službe kojima dajemo budu dobri upravitelji Božjeg novca , ne možemo uvijek sa sigurnošću znati da će novac koji dajemo biti potrošen ispravno ili pametno. Ne možemo dozvoliti da budemo pretjerano opterećeni ovom brigom, niti to trebamo koristiti kao izgovor da ne damo.

Za nas je važno pronaći dobru crkvu koja mudro upravlja svojim finansijskim sredstvima za Božju slavu i za rast Božjeg kraljevstva. Ali kada jednom damo Bogu, ne treba da brinemo šta će se desiti sa novcem. To je Božji problem koji treba riješiti, a ne naš. Ako crkva ili ministarstvo zloupotrebljavaju svoja sredstva, Bog zna kako se nositi s odgovornima.

Pljačkamo Boga kada mu ne damo žrtve.

Hoće li čovjek opljačkati Boga? Ipak, opljačkaš me. Ali pitate: 'Kako da vas opljačkamo?' U desetinama i prinosima. (Malahija 3:8, NIV)

Ovaj stih govori sam za sebe. Nismo u potpunosti predani Bogu do našegnovac je posvećen njemu.

Naše financijsko davanje otkriva sliku naših života predanih Bogu.

Stoga vas, braćo, pozivam, s obzirom na Božje milosrđe, da svoja tijela prinesete na živu žrtvu, sveta i Bogu ugodna – ovo je vaš duhovni čin obožavanja. (Rimljanima 12:1, NIV)

Kada zaista prepoznamo sve što je Hristos učinio za nas, poželećemo da se u potpunosti prinesemo Bogu kao živa žrtva obožavanja njemu. Naše ponude će teći slobodno iz srca zahvalnosti.

Izazov davanja

Hajde da razmotrimo izazov davanja. Utvrdili smo da desetina više nije zakon. Novozavjetni vjernici nemaju zakonsku obavezu da daju desetinu svojih prihoda. Ipak, mnogi vjernici vide desetinu kao minimum koji treba dati — demonstraciju da sve što imamo pripada Bogu. Dakle, prvi dio izazova je da desetinu učinite svojom početnom tačkom za davanje.

Malahija 3:10 kaže:

"'Unesi svu desetinu u skladište, da bude hrane u mojoj kući. Iskušaj me u ovome," kaže Gospod Svemogući, "i vidi da li neće otvoriti nebeske kapije i izliti toliko blagoslova da neće biti dovoljno mjesta da se to pohrani.'"

Ovaj stih sugerira da naše davanje treba da ide u lokalnu crkvu (skladište) u kojoj smo poučeni. Božja Riječ i duhovno njegovana. Ako trenutno ne dajete Gospodu putem acrkvenom domu, počnite tako što ćete se obavezati. Dajte nešto vjerno i redovno. Bog obećava da će blagosloviti vašu predanost. Ako vam se desetina čini previše neodoljivom, razmislite o tome da to postane gol. Davanje se u početku može osjećati kao žrtva, ali uskoro ćete otkriti njegove nagrade.

Bog želi da vjernici budu slobodni od ljubavi prema novcu, kao što Biblija kaže u 1. Timoteju 6:10:

"Jer je ljubav prema novcu korijen svih vrsta zala" (ESV) .

Možda ćemo doživjeti finansijske teškoće kada ne možemo dati onoliko koliko bismo željeli, ali Gospodin i dalje želi da mu vjerujemo u tim vremenima i dajemo. Bog, a ne naša plata, je naš opskrbljivač. On će zadovoljiti naše svakodnevne potrebe.

Citirajte ovaj članak Formatirajte svoj citat Fairchild, Mary. "Šta Biblija kaže o davanju?" Learn Religions, 5. aprila 2023., learnreligions.com/what-does-the-bible-say-about-church-giving-701992. Fairchild, Mary. (2023, 5. april). Šta Biblija kaže o davanju? Preuzeto sa //www.learnreligions.com/what-does-the-bible-say-about-church-giving-701992 Fairchild, Mary. "Šta Biblija kaže o davanju?" Naučite religije. //www.learnreligions.com/what-does-the-bible-say-about-church-giving-701992 (pristupljeno 25. maja 2023.). kopija citata



Judy Hall
Judy Hall
Judy Hall je međunarodno poznata autorica, učiteljica i stručnjakinja za kristale koja je napisala preko 40 knjiga o temama koje se kreću od duhovnog iscjeljivanja do metafizike. Sa karijerom dugom više od 40 godina, Judy je inspirisala bezbrojne pojedince da se povežu sa svojim duhovnim ja i iskoriste moć kristala koji iscjeljuju.Judyin rad temelji se na njenom opsežnom znanju o raznim duhovnim i ezoterijskim disciplinama, uključujući astrologiju, tarot i različite modalitete liječenja. Njen jedinstveni pristup duhovnosti spaja drevnu mudrost sa modernom naukom, pružajući čitaocima praktične alate za postizanje veće ravnoteže i harmonije u njihovim životima.Kada ne piše ili ne predaje, Judy se može naći kako putuje svijetom u potrazi za novim uvidima i iskustvima. Njena strast za istraživanjem i doživotnim učenjem je evidentna u njenom radu, koji nastavlja da inspiriše i osnažuje duhovne tragaoce širom sveta.