Irska legenda o Tir na nOg

U irskim mitskim ciklusima, zemlja Tir na nOg je carstvo Onostranog, mjesto gdje su Vile živjele i gdje su ih junaci posjećivali u misijama. Bilo je to mjesto izvan ljudskog carstva, na zapadu, gdje nije bilo bolesti, smrti ili vremena, već samo sreće i ljepote.

Važno je napomenuti da Tir na nOg nije bio toliko "zagrobni život" koliko je to bilo zemaljsko mjesto, zemlja vječne mladosti, do koje se moglo doći samo putem magije. U mnogim keltskim legendama, Tir na nOg igra važnu ulogu u formiranju i heroja i mistika. Samo ime, Tir na nOg, na irskom jeziku znači "zemlja mladosti".

Ratnik Oisin

Najpoznatija priča o Tir na nOgu je priča o mladom irskom ratniku Oisinu, koji se zaljubio u djevicu plamene kose Niamh, čiji je otac bio kralj od Tir na nOg. Zajedno su prešli more na Niamhovoj bijeloj kobili kako bi stigli u čarobnu zemlju, gdje su živjeli sretno tri stotine godina. Unatoč vječnoj radosti Tir na nOg, postojao je dio Oisina kojemu je nedostajala domovina, te je povremeno osjećao čudnu čežnju da se vrati u Irsku. Naposljetku, Niamh je znala da ga više ne može zadržavati i poslala ga je natrag u Irsku i njegovo pleme Fianna.

Oisin se vratio kući na čarobnoj bijeloj kobili, ali kada je stigao, otkrio je da su svi njegovi prijatelji i obitelj odavno mrtvi, injegov dvorac zarastao u korov. Uostalom, nije ga bilo tri stotine godina. Oisin je okrenuo kobilu natrag prema zapadu, tužno se pripremajući vratiti u Tir na nOg. Na putu je kobilino kopito zakačilo kamen i Oisin je u sebi pomislio da bi to bilo kao da ponese komadić Irske sa sobom, ako ponese kamen sa sobom u Tir na nOg.

Dok je naučio podizati kamen, spotaknuo se i pao, i istog trenutka ostario tri stotine godina. Kobila se uspaničila i otrčala u more, bez njega se vratila u Tir na nOg. Međutim, neki ribari su to promatrali na obali i bili su zapanjeni kad su vidjeli da čovjek tako brzo stari. Naravno, pretpostavili su da je magija u tijeku, pa su okupili Oisina i odveli ga da vidi svetog Patrika.

Kad je Oisin došao pred svetog Patrika, ispričao mu je priču o svojoj crvenokosoj ljubavi, Niamh, i svom putovanju te čarobnoj zemlji Tir na nOg. Jednom kada je završio, Oisin je napustio ovaj život i konačno je bio u miru.

William Butler Yeats napisao je svoju epsku pjesmu, The Wanderings of Oisin , upravo o ovom mitu. Napisao je:

Dolazak Tuatha de Danaan

U nekim legendama, jedna od ranih rasa irskih osvajača bila je poznata kao Tuatha de Danaan, a oni su smatrali moćnima i moćnima. Vjerovalo se da su se Tuatha sakrili nakon što je stigao sljedeći val osvajača. Neke priče tvrde da su se Tuatha preselili na Tir na nOg i postali rasa poznata kao Vile.

Rečeno je da su bili djeca božice Danu, Tuatha su se pojavili u Tir na nOgu i spalili vlastite brodove tako da više nikada nisu mogli otići. U Gods and Fighting Men, Lady Augusta Gregory kaže: "Bilo je to u magli, Tuatha de Danann, ljudi bogova Dana, ili kako su ih neki zvali, Ljudi Dea, došli su kroz zrak i visoki zrak do Irska."

Povezani mitovi i legende

Priča o putovanju heroja u podzemni svijet i njegovom kasnijem povratku nalazi se u brojnim različitim kulturnim mitologijama. U japanskoj legendi, na primjer, postoji priča o Urashima Taro, ribaru, koja datira izdo oko osmog stoljeća. Urashima je spasio kornjaču, a kao nagradu za svoje dobro djelo dopušteno mu je posjetiti Zmajevu palaču pod morem. Nakon tri dana boravka tamo, vratio se kući i našao se tri stoljeća u budućnosti, sa svim ljudima iz njegovog sela koji su odavno mrtvi i nestali.

Postoji i narodna priča o kralju Herli, drevnom kralju Britanaca. Srednjovjekovni pisac Walter Map opisuje Herline pustolovine u De Nugis Curialium. Herla je jednog dana bila u lovu i naišla je na kralja patuljaka, koji je pristao prisustvovati Herlinom vjenčanju ako Herla dođe na vjenčanje kralja patuljaka godinu dana kasnije. Kralj patuljaka stigao je na Herlinu ceremoniju vjenčanja s ogromnom svitom i raskošnim darovima. Godinu dana kasnije, kao što je obećano, Herla i njegov domaćin prisustvovali su vjenčanju kralja patuljaka i ostali tri dana - možda ćete primijetiti da se tema ovdje ponavlja. Međutim, kada su se vratili kući, nitko ih nije poznavao niti razumio njihov jezik, jer je prošlo tri stotine godina, a Britanija je sada bila Saska. Walter Map potom opisuje kralja Herla kao vođu Divljeg lova, koji beskrajno juri kroz noć.