Povijest wiccanske fraze "So Mote it Be"

"So Mote it Be" koristi se na kraju mnogih wiccanskih i poganskih čarolija i molitvi. To je arhaična fraza koju koriste mnogi ljudi u paganskoj zajednici, ali njezino podrijetlo možda uopće nije pagansko.

Značenje fraze

Prema Websterovom rječniku, riječ mote izvorno je bila saksonski glagol koji je značio "morati". Pojavljuje se još u poeziji Geoffreya Chaucera, koji je upotrijebio rečenicu The wordes mote be cousin to the deed u svom prologu Canterburyjskih priča .

U modernim wiccanskim tradicijama, fraza se često pojavljuje kao način zaokruživanja rituala ili magijskog djelovanja. To je u osnovi način da se kaže "Amen" ili "tako će biti."

"Tako bi bilo" u masonskoj tradiciji

Okultist Aleister Crowley koristio je "tako bi bilo" u nekim svojim spisima i tvrdio da je to drevna i magična fraza, ali je vrlo vjerojatno da ju je posudio od masona. U slobodnom zidarstvu, "tako bude" je ekvivalent za "Amen" ili "kako Bog želi da bude". Za Geralda Gardnera, utemeljitelja moderne Wicce, također se vjerovalo da ima masonske veze, iako postoje neka pitanja o tome je li ili nije bio majstor mason kao što je tvrdio da jest. Bez obzira na to, ne čudi što se izraz pojavljuje u suvremenoj paganskoj praksi, s obzirom na utjecaj koji su masoni imali i na Gardnera i na Crowleya.

Izraz "tako može biti" možda se prvi put pojavio u pjesminazvan Halliwellov rukopis Regiusove pjesme, opisan kao jedna od "starih optužbi" masonske tradicije. Nije jasno tko je napisao pjesmu; prošla je kroz razne ljude dok nije našla put do Kraljevske knjižnice i, konačno, do Britanskog muzeja 1757.

Pjesma, napisana oko 1390., uključuje 64 stranice napisane u rimovanim dvostihima na srednjeengleskom (" Fyftene artyculus þey þer sowȝton, i fyftene poyntys þer þey wroȝton," prevedeno kao "Petnaest članaka su tamo tražili i petnaest točaka ondje su izradili.") Priča priču o počecima masonerije (navodno u starom Egiptu) i tvrdi da "zidarski zanat" došao je u Englesku za vrijeme kralja Athelstana tijekom 900-ih. Athelstan je, objašnjava pjesma, razvio petnaest članaka i petnaest točaka moralnog ponašanja za sve masone.

Prema Masonskoj velikoj loži Britanske Kolumbije, Halliwellov rukopis je "najstariji poznati izvorni zapis o zidarskom zanatu." Pjesma se, međutim, poziva na još stariji (nepoznati) rukopis.

Posljednji redci rukopisa (prevedeno sa srednjeengleskog) glase kako slijedi:

Kriste, dakle, svoje velike milosti,

Spasi vas oboje pamet i prostor,

Pa ovu knjigu znati i čitati,

Raj imati za svoju medu. (nagrada)

Amen! Amen! pa neka bude!

Tako kažemo svi u dobrotvorne svrhe.