Uvod u jednostavnu taoističku poeziju

Unatoč činjenici da prvi stih Laozijevog Daode Jinga kaže da "ime koje se može izgovoriti nije vječno ime," poezija je uvijek bila važan aspekt taoističke prakse. U taoističkim pjesmama nalazimo izraze neizrecivog, hvalospjeve ljepoti prirodnog svijeta i razigrane paradoksalne reference na tajanstveni Tao. Procvat taoističke poezije dogodio se u dinastiji Tang, s Li Poom (Li Bai) i Tu Fuom (Du Fu) kao njezinim najcjenjenijim predstavnicima.

Izvrstan internetski izvor za uzorke taoističke poezije, zajedno s inspirativnim komentarima, je Poetry-Chaikhana Ivana Grangera, iz koje su ponovno tiskane sljedeće dvije biografije i odgovarajuće pjesme. Prvi pjesnik predstavljen u nastavku je Lu Dongbin (Lu Tong Pin) – jedan od Osam besmrtnika i otac unutarnje alkemije. Drugi je manje poznati Yuan Mei.

Lu Tung Pin (755.-805.)

Lu Tung Pin (Lu Dong Bin, ponekad nazivan i Besmrtni Lu) bio je jedan od Osam besmrtnika taoističkih narodnih priča. Teško je odvojiti legendarne priče koje su se nakupile oko njega od mogućih povijesnih činjenica, ili je li pjesme koje mu se pripisuju napisala povijesna osoba ili su mu pripisane kasnije.

Kaže se da je Lu Tung Pin rođen 755. godine u kineskoj provinciji Shansi. Dok je Lu odrastao, školovao se za znanstvenika na ImperialuSudu, ali je traženi ispit položio tek kasno u životu.

Susreo je svog učitelja Chung-Li Chuana na tržnici gdje je taoistički učitelj črčkao pjesmu po zidu. Pod dojmom pjesme, Lu Tung Pin je pozvao starca u svoj dom gdje su skuhali proso. Dok se proso kuhalo, Lu je drijemao i sanjao da je položio sudski ispit, da ima veliku obitelj i na kraju se popeo do istaknutog položaja na dvoru -- samo da bi sve izgubio u političkom padu. Kad se probudio, Chung-Li Chuan je rekao:

San te doveo u glavni grad."

Lu Tung Pin bio je zapanjen što je starac saznao njegov san. Chung-Li Chuan je odgovorio da je shvatio prirodu života, dižemo se i padamo, i sve to u trenutku nestane, poput sna.

Lu je tražio da postane starčev učenik, ali Chung-Li Chuan je rekao da je Lu morao proći mnogo godina prije nego što bude spreman proučavati Put. Odlučan, Lu je napustio sve i živio jednostavnim životom kako bi se pripremio za proučavanje Velikog Taoa. Ispričane su mnoge priče o tome kako je Chung-Li Chuan testirao Lu Tung Pin sve dok Lu nije napustio sve svjetovne želje i bio spreman za pouku.

Naučio je umijeće mačevanja, vanjsku i unutarnju alkemiju i postigao besmrtnost prosvjetljenja.

Lu Tung Pin je suosjećanje smatrao bitnim elementom spoznaje Taoa. Onje jako cijenjen kao liječnik koji je služio siromašnima.

Pjesme Lu Tung Pin-a

Ljudi mogu sjediti dok se jastuk ne izvuče

Ljudi mogu sjediti dok se jastuk ne izvuče,

Ali nikad se ne zna prava Istina:

Dopustite mi da vam kažem nešto o konačnom Taou:

Ovdje je, ugrađen u nas.

Što je Tao?

Što je Tao?

To je samo ovo.

Ne može se pretočiti u govor.

Ako inzistirate na objašnjenju,

Ovo znači upravo ovo.

Yuan Mei (1716.-1798.)

Yuan Mei je rođen u Hangchowu, Chekiang za vrijeme dinastije Qing. Kao dječak bio je talentiran učenik koji je osnovnu diplomu stekao u dobi od jedanaest godina. Najvišu akademsku titulu stekao je s 23 godine, a zatim otišao na usavršavanje. Ali Yuan Mei nije uspio u proučavanju mandžurskog jezika, što je ograničilo njegovu buduću karijeru u vladi.

Poput mnogih velikih kineskih pjesnika, Yuan Mei pokazao je mnogo talenata, radeći kao vladin službenik, učitelj, pisac i slikar.

Na kraju je napustio javnu dužnost i povukao se sa svojom obitelji na privatno imanje pod nazivom "Vrt zadovoljstva". Osim podučavanja, izdašno je zarađivao za život pišući nadgrobne natpise. Između ostalog, skupljao je i lokalne priče o duhovima te ih objavljivao. I bio je zagovornik obrazovanja žena.

Puno je putovao i ubrzo stekao reputaciju kaonajistaknutiji pjesnik svoga vremena. Njegova je poezija duboko angažirana s Chan (Zen) i taoističkim temama prisutnosti, meditacije i prirodnog svijeta. Kao što biograf Arthur Whaley primjećuje, poezija Yuan Mei "čak i u najblažoj je uvijek imala prizvuk dubokih osjećaja, a u najtužnijoj može u svakom trenutku zapaliti iznenadnu iskru zabave."

Pjesme Yuan Mei

Penjanje na planinu

Zapalio sam tamjan, pomeo zemlju i čekao

na pjesmu doći...

Tada sam se nasmijao, i popeo se na planinu,

oslanjajući se na svoj štap.

Kako bih volio biti majstor

o umjetnosti plavog neba:

pogledaj koliko je grančica snježnobijelog oblaka

očetkao do sada danas.

Upravo gotovo

Mjesec dana sam iza zatvorenih vrata

zaboravljene knjige, zapamćene, opet jasne.

Pjesme dolaze, kao voda do bazena

Welling,

gore i van,

iz savršene tišine.