Na kojem je jeziku napisana Biblija?

Pismo je započelo vrlo primitivnim jezikom i završilo jezikom koji je sofisticiraniji od engleskog.

Jezična povijest Biblije uključuje tri jezika: hebrejski, koine ili zajednički grčki i aramejski. Međutim, tijekom stoljeća sastavljanja Starog zavjeta, hebrejski se razvio kako bi uključio značajke koje su olakšale čitanje i pisanje.

Mojsije je sjeo da piše prve riječi Petoknjižja, 1400. godine prije Krista. Tek 3000 godina kasnije, u 1500-im godinama naše ere, cijela je Biblija prevedena na engleski, što je dokument učinilo jednim od najstarije knjige koje postoje. Unatoč svojoj starosti, kršćani Bibliju smatraju pravovremenom i relevantnom jer je nadahnuta Božja Riječ.

Hebrejski: jezik Starog zavjeta

Hebrejski pripada semitskoj jezičnoj skupini, obitelji drevnih jezika u Plodnom polumjesecu koji uključuje akadski, Nimrodov dijalekt u Postanku 10; ugaritski, jezik Kanaanaca; i aramejski, koji se često koristio u Perzijskom carstvu.

Hebrejski se pisao s desna na lijevo i sastojao se od 22 suglasnika. U svom najranijem obliku sva su slova išla zajedno. Kasnije su dodane točke i znakovi za izgovor radi lakšeg čitanja. Kako je jezik napredovao, samoglasnici su uključeni da razjasne riječi koje su postale nejasne.

Konstrukcija rečenice na hebrejskom može staviti glagol na prvo mjesto, a nakon njegaimenica ili zamjenica i objekti. Budući da je ovaj poredak riječi toliko različit, hebrejska se rečenica ne može prevesti riječ po riječ na engleski. Još jedna komplikacija je da bi hebrejska riječ mogla zamijeniti često korištenu frazu, koja je morala biti poznata čitatelju.

Različiti hebrejski dijalekti uvode strane riječi u tekst. Na primjer, Postanak sadrži neke egipatske izraze, dok Jošua, Suci i Ruta uključuju kanaanske pojmove. Neke od proročkih knjiga koriste babilonske riječi, pod utjecajem Izgnanstva.

Skok naprijed u jasnoći došao je s dovršetkom Septuaginte, 200. godine pr. prijevod hebrejske Biblije na grčki. Ovo djelo obuhvatilo je 39 kanonskih knjiga Starog zavjeta, kao i neke knjige napisane nakon Malahije i prije Novog zavjeta. Kako su se Židovi tijekom godina razilazili iz Izraela, zaboravili su čitati hebrejski, ali su mogli čitati grčki, uobičajeni jezik tog vremena.

Grčki je otvorio Novi zavjet nežidovima

Kad su biblijski pisci počeli pisati evanđelja i poslanice, napustili su hebrejski i okrenuli se popularnom jeziku svog vremena, koine ili obični grčki. Grčki je bio ujedinjujući jezik, raširen tijekom osvajanja Aleksandra Velikog, čija je želja bila helenizirati ili proširiti grčku kulturu po cijelom svijetu. Aleksandrovo carstvo pokrivalo je Sredozemlje, sjevernu Afriku i dijelove Indije, pa je upotreba grčkogpostala prevladavajuća.

Grčki je bilo lakše govoriti i pisati nego hebrejski jer je koristio potpuni alfabet, uključujući samoglasnike. Imao je i bogat vokabular, dopuštajući precizne nijanse značenja. Primjer su četiri različite grčke riječi za ljubav koje se koriste u Bibliji.

Dodatna prednost bila je ta što je Grk otvorio Novi zavjet poganima ili ne-Židovima. To je bilo iznimno važno u evangelizaciji jer je grčki dopustio poganima da sami čitaju i razumiju evanđelja i poslanice.

Aramejski je dodao okus Bibliji

Iako nije glavni dio biblijskog pisma, aramejski je korišten u nekoliko odjeljaka Svetog pisma. Aramejski se uobičajeno koristio u Perzijskom Carstvu; nakon izgnanstva, Židovi su vratili aramejski u Izrael gdje je postao najpopularniji jezik.

Hebrejska Biblija prevedena je na aramejski, nazvana Targum, u razdoblju drugog hrama, koje je trajalo od 500. godine pr. do 70. n. e. Ovaj se prijevod čitao u sinagogama i koristio za pouku.

Biblijski odlomci koji su se izvorno pojavili na aramejskom su Daniel 2-7; Ezra 4-7; i Jeremija 10:11. Aramejske riječi zabilježene su iu Novom zavjetu:

• Talitha qumi (“Djevojko, ili djevojčice, ustani!”) Marko 5:41
• Ephatha (“Otvori se”) Marko 7:34
• Eli, Eli, lema sebaqtani (Isusov krik s križa: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”) Marko 15:34,Matej 27:46
• Abba (“Otac”) Rimljanima 8:15; Galaćanima 4:6
• Maranatha ("Gospodine, dođi!") 1. Korinćanima 16:22

Prijevodi na engleski

S pod utjecajem Rimskog Carstva, prva je crkva prihvatila latinski kao svoj službeni jezik. Godine 382. poslije Krista, papa Damaz I. naručio je Jeronima da izradi latinsku Bibliju. Radeći u samostanu u Betlehemu, prvo je preveo Stari zavjet izravno s hebrejskog, čime je smanjio mogućnost pogrešaka ako je koristio Septuagintu. Cijela Jeronimova Biblija, nazvana Vulgata jer je koristio uobičajeni govor tog vremena, izašla je oko 402. godine.

Vulgata je bila službeni tekst gotovo 1000 godina, ali te su Biblije bile ručno kopirane i vrlo skupe. Osim toga, većina običnih ljudi nije znala čitati latinski. Prvu cjelovitu englesku Bibliju objavio je John Wycliffe 1382., oslanjajući se uglavnom na Vulgatu kao izvor. Uslijedio je Tyndaleov prijevod oko 1535. i Coverdaleov 1535. Reformacija je dovela do bujice prijevoda, kako na engleski tako i na druge lokalne jezike.

Engleski prijevodi koji su danas u uobičajenoj uporabi uključuju Verziju kralja Jamesa, 1611.; Američka standardna verzija, 1901.; Revidirana standardna verzija, 1952.; Živa Biblija, 1972.; Nova međunarodna verzija, 1973.; Today’s English Version (Good News Bible), 1976.; Nova verzija kralja Jamesa, 1982.; i engleski standardVerzija, 2001.

Izvori

• The Bible Almanac ; J.I. Packer, Merrill C. Tenney; William White Jr., urednici
• Kako ući u Bibliju ; Stephen M. Miller
• Christiancourier.com
• Jewishencyclopedia.com
• Historyworld.net